Gospodaru neba i zemlje, toliko je jaka ljubav koja Te veže s Tvojom Majkom da si ustanovio Euharistiju. Toliko si se naslađivao u Njezinom prečistom krilu tijekom devet mjeseci, da si ponovno htio više puta u Njoj otpočinuti u tišini. Izgnan iz srca grešnih ljudi, dolaziš u Njezino sveto Srce i primaš u njemu savršenu čast, jer Njezino Srce Ti pjeva uzvišenu pjesmu hvale i slave, koju samo ono može otpjevati kako Tebi dolikuje. Isuse, Ti se ugodno odmaraš na Njezinoj čistoći, kušaš neizrecivu radost u plamenu Njezine ljubavi, ali iznad svega Njezina poniznost je ona koja Te privlači da siđeš u Nju i očarava Tvoje veličanstvo.
Što je s čovjekom, zemljaninom, ljubi li Te on ljubavlju kakvom je to činila Tvoja Majka?
Naravno ne, nikad kako je to Majka Marija činila jer i onaj koji bi možda i htio, ne zna budući da je okaljan grijehom.
Odgovor na to pitanje nam daje i blažena Majka Marija od Isusa. Svoje susestre Kćeri Srca Isusova, ona poziva podučava i poziva slijedećim riječima:“Budući da je Bog jednom Isusa Krista darovao svijetu po Mariji, On ga po Njoj ponovno mistično neprestance daruje otkupljenim dušama. Marija je bila postavljena pored Križa i pored Oltara svoga Božanskog Sina, između Srca Isusova i vjernih duša. Marija je zapečaćen zdenac iz kojeg je provreo čitav izvor i iz kojega svijet i duše mogu crpsti vode Gospodinove. Marija je vaša Majka, vaša Zaštitnica, vaš uzor.“ I dodaje:“Plačimo u podnožju Oltara koji su oskvrnuti ravnodušnošću ili svetogrđem! Ljubimo umjesto hladnih srdaca koja ne znaju ljubiti takvu ljubav! Bdijmo pred vratima osamljenih Svetohraništa! Živjeti priljubljeni uz Svetohranište, posjedovat svakog dana Onoga koji očarava anđele, koji plijeni divljenje Nebesa, osjećati oko sebe duše koje žive od istoga čara, koje trpe iste boli i prinose se ognju iste žrtve, s Hostijom ljubavi! To je Nebo koje je započelo.
Sve dane On je napuštenih od svih, navečer.....On za čije žrtvovanje nema noći, nema predaha. Neka u klanjanju Isusu Hostiji vaše srce postane snagom milosti i žrtava, kao zlatna kadionica, neka plemeniti žar, herojski žar ljubavi, u njoj bude oganj što stalno gori, neka nebeska čistoća bude tamjan koji neprestano izgara i čiji miris raduje i očarava Srce Isusovo.
Ne napuštajte srcem Svetohranište, jer se tu postaje ljubav! Naš Gospodin – osamljen u Svetohraništu – poziva vas da imate udjela u Njegovu životu samoće i šutljiva klanjanja! Bavite se Isusom koji je sam u tolikim Svetohraništima i pravite mu društvo srcem, budite njegova mala klanjateljica u svim mjestima u kojima je napušten. Živimo u našoj tamnici ljubavi, u Rani Srca Isusova i u ciboriju, gdje boravi Božansko Srce. Marija će nas dovesti Isusu. Skrijmo se svaki dan u Njezino Srce da bismo ondje molili, plakali, trpjeli i u trenutku pobjede Crkve pjevali himan zahvalnosti. Idući Mariji kao najboljoj Majci, ići ćemo Isusu kao našem jedinom i milosrdnom Spasitelju.“
