Betlehemske jaslice
Nalazimo se pred vratima najintenzivnijeg događanja u srcu i u duši svakog čovjeka. Božić želimo proslaviti onim istim žarom i radošću koja latentno čuči u nama, skrivena kroz cijelu godinu, i samo čeka neki poticaj da bi malo pomalo negdje buknula i rasplamsala se plamenom pa nam se najednom čini kao da smo za Božić živjeli cijelu godinu.
Hrvati su od početka kršćanskog življenja slavili Božić u svoj punini sadržaja. U stvaranju atmosfere Božića pomažu nam brojni simboli, bogata božićna tradicija, u kojoj vatra, svijeća, jabuka, žito, sjemenje, božićne kruh, jaslice, zelena grana igraju posebnu ulogu i značenje.
U hrvatskim krajevima jaslice su se pojavile početkom 17. stoljeća. Najstarije hrvatske jaslice iz tog vremena, čuvaju se na otočiću Košljunu kraj Krka. Među prvima su i jaslice u samostanskoj crkvi sv. Nikole u Komiži – otok Vis, a među najznamenitijim i one u crkvi sv. Jurja na Bregu kraj Štrigove . (18 st.)
Betlehemske jaslice su prikaz Isusova rođenja opisanog u Evanđeljima po Mateju i Luki. Odavno su dio ikonografskog programa u crkvama u kojim a se na figurativan način 'slikama ispisivalo' otajstvo Utjelovljenja. Vjernici su također slikali prizore Isusova rođenja u katakombama. U 12 stoljeću razvila se potreba za 'prikazivanjem otajstva', za uprizorenjima. Ta su skazanja bila usko vezana uz liturgiju. Slijedeći korak je bilo širenje te duhovnosti, potaknute osobito franjevaštvom u 13. st., u obiteljsko ozračje.
Bitno je znati da im je nosiv obiteljski, a ne liturgijski kontekst.
Ostaci betlehemskih jaslica danas se čuvaju u rimskoj Bazilici sv. Marije Velike.
1223 sv.Franjo je u gradu Greccio napravio prvi 'živi' prikaz izvješća o Kristovu rođenju. Jaslice su postale zaštitnim znakom katoličke božićne pobožnosti i doživjele su svoj pravi procvat u baroku. Do nastanka prvih jaslica u obliku kakve ih viđamo u crkvama trebalo je čekati do 15.st., kad se proširio običaj da se u crkve trajno smještaju veliki kipovi, što se zadržalo i tijekom 16.st. U 17 st. postavljaju se i u plemenitaške obitelji. Na tu činjenicu uvelike je utjecao papin poziv tijekom Tridentskog sabora (1545.-1563.) u kojemu pokazuje da mu je stalo i da cijeni sposobnost prenošenja vjere na jednostavan i pučkomu osjećaju blizak način.
U 18.st.je nastao gotovo natjecateljski duh među bogatijim obiteljima, tko će imati raskošnije jaslice.
Jaslice su izvorno i evanđeoski bile sinonim siromaštva i ljepote dara u jednostavnosti, očitovanjem vjere u Utjelovljenje, a sada su postale simbolom moći i rasipnosti, što dovodi u pitanje i vjernički duh unutar prosvjetiteljskih stremljenja.
"Praesepe iam fulget tuum, Lumenque nox spirat novum" ("Već sjaje Tvoje jaslice, noć svjetlom novim odiše") – tako je u 4 . st.pjevao sv. Ambrozije o jaslicama kao kolijevki Svjetla.
Kršćanstvu je drago isticati mjesto koje je postalo prvo zemaljsko prihvatilište Bogočovjeka, jer ono ne označuje samo bijedu i siromaštvo, već i prihvaćenost u jednostavnosti, poniznost, život iz i od dara ljubavi.
Svim na zemlji mir, veselje...
Čestit Božić!
