(Upravo dobih jednu pjesmu koju smatram vrijednom i zanimljivom podijeliti s čitateljima…)
ADAM: Svud priroda progovara cijela, sva su Bože silna tvoja djela.
Divno cvijeće i u polju trave, svuda gledam djelo tvoje slave.
VRAG: Dođi Evice, Adamova ženice, kušaj mudrost i ne brini,
ka božanstvu ti se vini.
EVA: "Oj Adame moj mileni, uzeh plod zabranjeni.
Jela sam ga, sladak mi je, pa gle meni ništa nije.
I ti ćeš ga sa mnom jesti, pa ćeš biti ko' Bog isti.
Ako mene pravo ljubiš, ništa time ti ne gubiš."
ADAM: "Evo, Evo, ja te ljubim, daj i meni kad ne gubim.
Ti si dio moga mesa, hajmo skupa do nebesa.
Uzet ću iz tvoje ruke, valjda neće biti muke."
BOG: "Oj Adame, gdje si, gdje si, javi mi se ak' tu jesi.
Ja sam Bog svemogući, sviju vlasti imajući.
Nemam konca ni početka, vladajući od vijeka."
ADAM: "Ne znam što ću i kako ću, nemam mira danju, noću.
Nudila mi Eva zlata, pa se nađoh usred blata.
Sve od reda ja sam kušo', samo Tebe nisam slušo'.
Htjedoh imat više, duže, al' mi brzo uvenuše ruže.
Nevinosti više nema, kazna meni sad se sprema."
BOG: "Proplakat će zemlja mati, jer ti neće moći dati sve prirodne blagodati.
Htjedoh sreću da ti stvorim, sad me tjeraš da te korim.
Prijatelji mi smo bili, al' se propast tebi mili.
Gubite se s moga vida, jer nemate ništa stida.
Život ču vam skratiti, pa ćete ga shvatiti.
Ti anđele uzmi mač, nek' osjete što je plač.
Iz raja ih istjeraj i natrag ih ne puštaj."
ANĐEO: "Hajte van iz Božjeg raja, puni tuge, puni vaja.
Ne htjedoste Boga slušat', pa sad hajte jade kušat."
ADAM: "Jao meni, Bože moj, Nisam znao što je znoj.
Našo' sam se usred muke, morat ću uposlit ruke.
Proklinjat ću sudbu svoju kletu, i sanjati domovinu svetu."
EVA: "Kuku meni što uradih, gorki otrov ja posadih.
Nisam loše ni mislila, al' me zmija prevarila."
VRAG: "Ha, ha, Eva, Eva, nema više tvoga pjeva.
Sada si mi dala nadu, da se vješto predam radu.
Harat ja ću svijetom cijelim, stvor od Boga da odijelim.
Mržnjom ću se hraniti, dušama se kititi."
BOG: "Čekaj malo vraže stari, za te imam neke stvari.
Na prašinu ti ćeš pasti, i u svome paklu cvasti.
Sina svoga Ja ću dati, čovjeka da meni vrati.
Glavu tvoju on će zgazit', tvoje sluge neće mazit'.
U otajstvu kruha, vina, Ja ću skriti svoga Sina.
Slavu svoju Njem' ću dati, svako će za Boga znati."
