Pripovijeda časna i medicinska sestra: "Dužnost me pozvala k osobi koja je oboljela od obostrane upale pluća. Odmah sam uvidjela da mu je cijela obitelj daleko od vjere i Boga. Njegova supruga mi je rekla da je on želio da me pozovu, jer poznaje me iz viđenja, ali da moram činiti samo ono što je liječnik odredio, te da se ne smijem upuštati u pitanje vjere. Izrazito mi je naglasila da ne ulazim u područje vjere tijekom razgovora s oboljelim. Sasvim sam se predala brizi za tu oboljelu osobu. Međutim, njegovo stanje je bivalo sve teže. Nisam znala što mogu više učiniti. U subotu sam ga predala Gospi i njezinoj zaštiti. Usudila sam se upitati ga bi li mu smio doći svećenik kratko u posjet. Odgovorio mi je neka ga pozovem. Nažalost primio ga je veoma loše i čak ga je pogrdio. Kad sam ja došla, rekao mi je da ne želi svećenika, a ni sestre i neka se gubim. Unatoč toga, dolazila sam k njemu, iz poslušnosti prema svojoj poglavarici. Svaki put kad bih došla vrijeđao bi me, ali poslušnost i ljubav su me vodili dalje.
Njegova supruga me u čudu gledala i zasigurno se pitala što još dolazim. Jedan dan mi je rekla da se više ne može ništa učiniti. Naime, bolesnik je u potpunosti izgubio svijest, ležao je u komi i više nije govorio. Kleknula sam pored njega, uzela krunicu i počela glasno od srca moliti. Njegova žena je protestirala, a ja sam joj mirno odgovorila budući ste me zvali u početku, ostajem do kraja. Na koljenima, moleći, bespomoćno sam gledala kako se približava smrt. Iznenada mi sine misao da na bolesnika položim Čudotvornu medaljicu. Vrpcu sam mu objesila oko vrata, a medaljicu stavila na srce, koje je kao ludo udaralo u smrtnoj borbi. Najednom se počeše micati bolesnikove usne, govorio je:" Ja sam proklet, ja sam proklet!"
Ohrabrila sam ga da nije proklet i da nitko tko god je živ na ovoj zemlji nije proklet. Upitao me što mora učiniti da ne bude proklet, a ja sam ga uputila na molitvu. Molio je, ponavljajući za mnom. Onda sam se odvažila i rekla, a sad je potrebno pozvati svećenika. Bolesnik je supruzi naredio da mu pozove svećenika. Svećenik je odmah došao. Bila sam vrlo dirnuta gledajući kako se stvari mijenjaju. Svećenik me upitao što mi je, a ja sam odgovorila kako je presveta Djevica učinila čudo i ukratko mu sve posvjedočila. Nakon toga ostavila sam svećenika samoga s bolesnikom, otišla u kuhinju i moleći zahvaljivala. Poslije dužeg vremena svećenik je došao do mene i rekao mi je da ide po sveto ulje i popudbinu. Otišla sam do bolesnika. Nekoliko trenutaka kasnije bolesnik je primio svetu Pričest nakon mnogo godina u kojima uopće nije primao Hostiju iako je imao sve sakramente. Sveto ulje ga je ojačalo na putu za vječnost. Na bolesnikovu zamolbu zajedno smo zapjevali pjesmu "Isuse, u tebe se ufam." Nakon što smo ju otpjevali nastupio je san i koma. Ostala sam kod njega do zadnjeg njegovog daha. Ovo je za mene snažno iskustvo jer sam doživjela čudesnu Marijinu pomoć. Blagoslovljena Čudotvrna medaljica. Blagoslovljena naša Majka Marija!"
Sestra M.H.
