Nekoć je Bog, ljut na Židove, predao Jeruzalem na ruglo njegovim neprijateljima, i Židovima su zagospodarili njegovi mrzitelji te nije bilo više ni blagdana ni prinosa.
Tako i ljut na dušu, zbog prekršaja zapovijedi, predade je neprijateljima, koji je zavedenu posve iznakaziše. Duša u kojoj nema Gospodina s anđelima koji Ga u njoj slave, ispunja se tminama grijeha, ružnim privrženostima i svakovrsnom sramotom. Jao takvoj duši, stan je zvjeradi!
Jao duši ako njome ne šeće Gospodin što glasom svojim goni iz nje zle duhovne zvijeri!
Jao duši ne bude li u njoj Krist nastanjen! Bit će ispunjena smradom zlih nagnuća i postat će stanom svih opačina.
Križem koji je prihvaćen dragovoljno i u duhu pokore iskorjenjuju se sva zla iz duše, trnje i drač zlih duhova. S njim se čupa ljulj grijeha i ognjem spaljuje.
Razmisli sad, kakav želiš da ti je kraj!
Sv. Makarije
