Sveti Lovro Justinijani
(1381-1456)
Smisao ljudskog života je domoći se Božje mudrosti. Do nje se dolazi čistoćom srca jer samo oni koji su čista srca svuda vide divna Božja djela. Tko je čista srca ne zaustavlja se na površini i ne zaključuje samo po onome što oči vide i uši slušaju već proniče u dubinu i bit stvari. Površan čovjek čita slova Sv. Pisma no ne prodire u njezine dubine i smisao. Mudar čovjek čitajući Sv. Pismo osluškuje poruku koju mu Bog želi reći preko onoga što je pročitao. Da bi se u svemu moglo vidjeti Boga potrebno je iskustvo vjere, život, srce, potpuno pouzdanje i povjerenje u Boga.
Sveti Lovro je prvi mletački patrijarh. Rano je ostao bez oca. Njegova majka udovica sa 24 godine života i petero djece odgajala ih je najbolje kako je znala i mogla.
Prema tradiciji obitelji primio je i književnu naobrazbu. Njegovo najpoznatije djelo je Fasciculus amoris (Sveščić ljubavi).
U njemu opisuje događaj koji mu je promijenio cijeli život. Bio je to događaj u kojem je susreo prekrasnu mladu djevojku kojoj nije znao ime. Djevojka mu je prišla i nježno počela sa njim razgovarati. "O mladiću, zašto ne preliješ svoje srce u moje i ne ljubiš me? Ono što tražiš da te ispuni nalazi se u meni. Dajem ti to pod uvjetom da me uzmeš za zaručnicu." Sveti Lovro piše:"srce mi se posve raznježilo, a Njezina ljubav me posve zahvatila." Pitao ju je kako se zove. Odgovorila mu je:"Prijestolje mudrosti". Potpuno je postao Marijin. Samo preko Nje je uživao mir za kojim je toliko čeznuo. Kasnije ulazi u Družbu kanonika sv.Augustina. Bio je izrazito nadaren kontemplacijom i molitvom. Vježbao se u duhu žrtve i poniženjima, za kojima je išao nasljedujući Krista.
U dobi od 38 godina, kad se nalazio na stupnju unutarnje zrelosti, Lovro je počeo pisati. Pisao je o onome što je sam duhovno proživljavao, iskusio. U djelu De casto connubio piše da govoriti o učincima ljubavi bez iskustva je znak preuzetnosti. Napisao je 9 knjiga. Kako bi sva svoja nastojanja sažeo, sazvao je sinodu, koja je izdala Synodicon. Tu važnu pastoralnu knjigu potvrdio je i sam papa Eugen IV. (1431.-1447.)
Zalagao se i za promicanje ženskih redova. Bio je pravi pastir koji je svima služio, a nikome nije bio težak. Znao je sve razvedriti i zadovoljiti. Papa Nikola V. ga je imenovao prvim mletačkim patrijarhom.
Preminuo je 8. siječnja 1456.godine. Papa Benedikt XIII. 1727.godine ga je proglasio svecem Katoličke Crkve.
Sveti Lovro upućuje svećenicima:"svećenikov apostolat je izlijevanje onoga što je sam primio ulijevanjem od Mudrosti."
Izvor: Životopisi svetaca
