Sv. Bernardo kliče: „O bio ti tko mu drago, pa na te navale vjetrovi napasti ili se nasučeš na hridi teškoća: Respice Stellam, voca Mariam! - Svrni pogled svog srca na Zvijezdu, zazovi Mariju! Ako te bacaju valovi oholosti, ambicije, svađe, zavisti . .. ako te muči nečovječna zloća, zastiđuje rugoba vlastite savjesti, straši užas suda, guta vir tuge i očaja: Cogita Mariam! - Misli na Mariju! . . .“
Možda rijetko u kojem djelu nalazimo tako iskrenu prošnju, tako bolan vapaj i krik za oslobođenjem, kako je to napisano u Goetheovom „Faustu“. Jadna je Margareta prevarena, duboko ponižena i razočarana. Grijeh je nije usrećio, već naprotiv ispunio neizrecivom nostalgijom i tugom . Iz tog se duševnog stanja vinuo krik Bezgrešnoj: „Prikloni lice, Bogorodice; Djevo i jada se spomeni mog!“ Margaretinu molitvu ponavljali su toliki i tolike. Vjerujem da se Bezgrešna nije oglušila, već opet i opet satrla glavu zavodniku sotoni koji se vječno diže protiv Boga i njegova kraljevstva u dušama. Molimo je s pouzdanjem i mi! Jedan je suvremeni pisac u predvečerje svog života Majci Božjoj u čast napisao ove riječi: „Ti si, o Marijo, neviđeni Cvijet, koji svojom ljepotom čarom vječno privlačiš pčele ...
Ti si osmijeh na usnama Adamovim… Ti si posuda ponovo ispunjena žuborom krsne vode, Ti si himan koji još nije dopjevan. Njegova nam jeka još uvijek odzvanja u ušima , puni dušu milinom, Ti si dijamant koji je polako tvorila strpljivost neba i zvijezda, njegove su zrake dugo sazrijevale u skrovitosti Svjetla...“ „I kad god se Tebi usred stada ljudi obraćam, uvijek vidim da si Ti najljepša Pastirica koju s počitanjem motre i slijede sve ovce.“
Iz propovijedi svećenika J.H.
"Ne odvraćaj pogled od sjaja ove zvijezde, ako ne želiš nestati u oluji" - natpis je iz 1858. godine na ulazu u ovu na slici zavjetnu crkvicu Navještenja Blažene djevice Marije na rtu Annunziate na Čikatu, Mali Lošinj.To je bilo mjesto gdje su se ispraćali i dočekivali pomorci. Mjesto strepnji, molitve, radosti i suza. Dok su muževi isplovljavali, žene i djeca su pješačili do Annunziate. Zatim bi se muškarci iskrcali u barke i stepenicama popeli do crkve gdje se održala sv. Misa uz molitve Majci Božjoj za sretan put, a molitve bi predvodio kapetan. Bio je to službeni ispraćaj na kojem su žene mahale bijelim rupcima, a djeca bijelim plahtama. Žene su često znale sjediti i čekati na rtu samo da iz daljine mogu mahnuti svom kapetanu koji bi zatrubio ili zazvonio s broda kao znak da je Lošinjanin.Nekad je magla omela susret na daljinu, a najčešće su dječaci barkama dolazili u blizinu broda gdje bi im očevi spustili svežanj robe i darove, mahnuli im i nastavili dalje. Uvijek me oduševljavalo to čekanje i vjernost bračnih parova, ljubav, za razliku od današnjih dana gdje nedostaje povjerenja, gdje je sve kao na valovima nestabilno. Molimo da svi zajedno shvatimo kolika je ljepota u vjernosti i odanosti najprije Bogu, a potom iz te odanosti bračnom partneru. I duhovna zvanja su pozvana moliti za brakove i obitelji.
Zavjetne slike koje bi donosili pomorci koji su nakon nevere spašeni izrađivale su se u znak zahvalnosti za zagovor i posredništvo svecima, kao zahvala za spas u nevremenu...
Molitva Gospi žalosnoj
O Marijo, Majko Otkupitelja, slavo kršćana i spasenje naše, budi blagoslovljena jer nisi nikad odbila pomoć onima koji Te zazivaju. Kad hitaš u našu pomoć, bijes rata se smiruje, neprijatelji bježe i sam đavao biva pokoren od Tvoje nepobjedive ruke. A tko bi nas mogao utješiti ako ne Ti, o blažena, koju Te Crkva proglasila utjehom žalosnih i utočištem grješnika?
Primi dakle dobrostivo naše prošnje i prati nas u bolima koje pritišću naše postojanje. Smiluj se nepokretnima u njihovim patnjama, siromasima u nevolji, pomorcima u oluji, zatvorenicima u zatvorima, borcima u bitkama, umirućima na samrti i udijeli svima olakšanje i utjehu vodeći ih na putu vječnog spasenja. Amen.
3X Zdravo Marijo
