Sveta Tereza Benedikta od Križa (Edith Stein)
Išla je sama u susret križu... Tri mjeseca nakon svoga dolaska u Echt, Edith Stein je napisala svojoj poglavarici ovu molbu:“Draga majko, molim Vas za dozvolu, da se prikažem Srcu Isusovu kao žrtva za pravi mir: da se vlast Antikristova sruši, ako je moguće, bez novog svjetskog rata. Ja bih željela to još danas, jer je već dvanaest sati. Znam, da sam ništa, ali Isus to hoće, i On će sigurno u ovim danima još mnoge druge na to pozvati.“ (Nedjelja Muke, 26.III.1939.'') (str. 161)
U samotnoj molitvi čekao je Pavao odgovor Gospodina na svoje pitanje: "Što hoćeš da činim?" U samotnoj molitvi pripravljao se Petar za poslanje poganima. Tako to ostaje kroz stoljeća. U tihom dijalogu Bogu posvećenih duša sa svojim Gospodinom pripravljaju se daleko vidljivi događaji povijesti Crkve, koji obnavljaju lice zemlje. Djevica, koja je svaku od Boga poslanu riječ čuvala u svom srcu je uzor onih pažljivih duša u kojima velikosvećenička molitva Isusova uvijek ponovno oživljuje. Žene, koje su poput Nje zaboravile same sebe zadubljene u promatranje života i muke Kristove, birao je Gospodin rado kao svoje oruđe da izvrši velike stvari u Crkvi: svetu Brigitu, svetu Katarinu Sijensku…Tko se Bogu bez rezerve preda, toga On bira kao oruđe da izgradi svoje kraljevstvo. (str. 162)
Znanost križa jest znanost transformiranja naše ličnosti u sliku Raspetoga Spasitelja: "Duša postaje jedno s Kristom, živeći Njegovim životom, ali samo u predanosti Raspetomu, samo nakon toga što je čitav križni put s Njim prošla..."
Tko posjeduje ovu znanost, taj je za svijet mrtav, a svijet za njega. On razapinje svoju vlastitu narav životom mrtvenja i samoodricanja, a i sam se predaje razapinjanju primajući rado patnje, koje mu Bog šalje: "Što je savršenije ovo aktivno i pasivno razapinjanje, to će intimnije biti sjedinjenje s Raspetim, a tim i bogatiji udio u božanskom životu." Jer za tim se ide: "Križ nije sam sebi cilj. On se izdiže i pokazuje prema gore."
„Naš cilj je sjedinjenje s Bogom, naš put Raspeti Krist, identificiranje s Njim u razapinjanju na križ.“ Ako se naš život ne sastoji u nasljedovanju Raspetoga, on nema nikakve vrijednosti…. (str. 164)
„Čim je dobila pristanak Karmela la Paquier, sestra Tereza Benedikta zatraži vizu za Švicarsku. Rečeno joj je, da mora osobno doći u ured Gestapo Maastrichta. Kad je došla u ured, pozdravila je ona činovnike Gestapoa ne s uobičajenim pozdravom:“Hei Hitler“, nego s kršćanskim pozdravom:“Gelobt sei Jesus Christus!“ Na taj neočekivani pozdrav, lica činovnika Gestapoa postala su zbunjena od zaprepaštenja. Sa stanovišta obične ljudske mudrosti, ovakav nastup sestre Tereze Benedikte nije bio razborit jer se mogao shvatiti kao politički izazov, ali ona je sama kasnije izjavila svojoj poglavarici da je morala tako učiniti. Bilo joj je jasno da se nije radilo samo o politici, nego o iskonskoj borbi između Krista i Lucifera. (Str.164)
Izvor: citati iz knjige Sabrana djela, I. svezak
