U Fatimi Gospa ne poziva samo na posvećenje Rusije njezinom Bezgrješnom Srcu, već i na pobožnost pet prvih subota u mjesecu kao zadovoljštinu za grijehe. Ovdje pročitajte zašto pet prvih subota i što uključuje ta pobožnost.
Već u prvom Gospinom ukazanju vidiocima je upućeno pitanje iz kojeg se jasno očituje Majčina ljubav prema Bogu i dušama: "Želite li prihvatiti sve patnje koje će vam Bog poslati, kao pokoru za sve grijehe koji Mu se nanose i kao molitvu za obraćenje grješnika?"
U drugom ukazanju jasno se očituje kako je Božja volja da se u svijetu ustanovi štovanje Bezgrješnog Srca. Tko bude to činio obećava mu Gospodin vječno spasenje. Vidioci u ukazanju vide Bezgrješno Srce kako je obavijeno trnjem, a tumače to kako Gospodin želi da se nadoknađuje za uvrjede nanese Njegovoj Majci Mariji. Majka Marija govori: "Na koncu će moje Bezgrješno Srce pobijediti."
Treće ukazanje je najupečatljivije po viđenju pakla u kojeg se strovaljuju mnoge duše, najavi II. svjetskog rata i traženje posvete Rusije njezinom Bezgrješnom Srcu.
Gospa nas poučava:“- Žrtvujte se za grješnike i recite često, osobito kad prikazujete žrtvu: Isuse, ovo je Tebi za ljubav, za obraćenje grješnika i kao naknada za uvrede Bezgrješnom Srcu Marijinu.“
Ostavila nam je i jasnu poruku: “Vidjeli ste pakao kamo dolaze duše siromašnih grješnika. Da ih spasi, Bog želi uspostaviti u svijetu pobožnost mojem Bezgrješnom Srcu.”
Kod ukazanja pozvala bi uvijek na svakodnevnu molitvu svete krunice. Ovaj put je rekla: “Kad molite krunicu ponovite nakon svakog otajstva: O moj Isuse, oprosti nam naše grijehe, očuvaj nas od paklenog ognja, dovedi u Raj sve duše, osobito one kojima je najpotrebnije Tvoje milosrđe.“
Bit fatimske poruke je u pozivu na obraćenje, pokoru, davanje zadovoljštine, posveta Rusije i to sve kako bi zavladao mir. Sakrament svete ispovijedi je neizmjerno potreban za zdravlje i mir osobe, a sam Gospodin je rekao: “Onaj tko blaguje moje Tijelo i pije moju Krv, imat će život vječni.“
Bezgrješno Srce je sredstvo, put i oruđe spasenja. A Gospodin je Spasitelj.
Moram žalosno priznati kako nas je jedan profesor na teološkom fakultetu učio da se za vrijeme molitve pred Gospom ne kleči. Ako je tako bilo prije više od 10 godina, a što je onda tek danas?
Danas prijeti velika opasnost da se štovanje Gospe potisne na rub vjerničkog života.
Dvije su opasnosti:
1. Priznavanje Gospe kao uzora treba odvojiti od izravnog obraćanja njoj u stavu štovanja i molitve
2. Kad se zastupa načelo; ne treba se moliti Mariji već je potrebno moliti se kako je ona molila
Ove pogrješne nakane mogu se izbjeći samo tako da nadoknadimo za uvrjede koje se nanose Bezgrješnom Srcu Marijinu te da joj se i na taj način kao i općenito prizna da je vazda Djevica, Bogorodica kojoj smo dužni iskazati štovanje, molitvu, zahvalu.
U štovanju Majke Marije, ne radi se o čovjekovom samoostvarenju koje se danas stavlja u prvi plan i koji se lako može preokrenuti u profinjeni egoizam već o odricanju i poništenju od samih sebe, što nas vodi ljubavi prema Marijinom, Gospinom Srcu. Majka nas vodi Sinu.
Tek s pogledom na Bezgrješno Srce koje ljubi i trpi postaje jasno ono što papa Pio XII. kaže o Gospinom sudjelovanju u otkupljenju: “Budući da je Djevica bila tako nerazdvojno povezana s Kristom, spasenje nam je došlo iz najdublje povezanosti Kristove ljubavi i patnje s ljubavlju i bolima njegove Majke...“
Bezgrješno i Isusovo Srce su bitno nerazdvojiva. Sjedinimo svoja srca u patnji i boli s njihovim srcima. Na taj način život će nam postajati sve više preobražen.
