SUVIŠNO GOVORENJE

1. Čuvaj se ljudske buke koliko god možeš. Mnogo, naime, smeta, bavljenje svjetovnim poslovima, makar se to činilo u dobroj nakani.
2. Jer ubrzo nas onečisti i zarobi taština.
3. Mnogo bih puta volio da sam šutio i da nisam bio među ljudima.
4. Zašto tako rado govorimo i zajedno ćaskamo, kad se malokad bez povrijeđene svijesti vraćamo šutnji.
5. Činimo to zato što dugim razgovorima pokušavamo jedan drugoga tješiti i olakšati srce, izmučeno kojekakvim razmišljanjima.
6. Najmilije je razgovarati i razmišljati o onome što volimo ili želimo ili što se protivi našim osjećajima.
7. Na žalost, prečesto je to isprazno i uzalud.
8. Ta, naime, izvanjska utjeha na štetu je onoj nutarnjoj i božanskoj utjehi.
9. Zato treba bdjeti i moliti da nam vrijeme ne bi prošlo uzalud.
10. Ako je govoriti i ako je korisno, govori blagotvorno.
11. Zla navika i nehaj za naš napredak mnogo pridonosi tome da ne pazimo na svoje riječi.
12. A od velike je koristi za duhovni napredak pobožni razgovor o duhovnim stvarima, osobito onih koji su dušom i duhom povezani u Bogu.
__________________
4. Usp. Izr 10,19; Sir 20,8; 9. Usp. Mt 26,41; Sir 4,23; 10. Usp. Ef 4,29.

Devetnica sv.Piu X

Slavni Papa Euharistije, Sv Pio X, nastojao si „obnoviti sve u Kristu.“

Podari mi istinsku ljubav prema Isusu, tako da mogu samo živjeti za Njega.

Pomozi mi steći živi žar i iskrenu volju da žudim za svetošću života, i da se mogu okoristiti dragocjenom vrijednosti (bogatstvom) Svete Euharistije u žrtvi i sakramentu. Po Tvojoj ljubavi prema Mariji, Majci i Kraljici, užezi moje srce nježnom odanošću prema Njoj.

Blagoslovljeni uzore svećenstva, izmoli nam svete i predane svećenike i umnoži svećenička i redovnička zvanja. Rastjeraj zbrku, mržnju i tjeskobu te prikloni naša srca miru i slozi da svim narodima zavlada kraljevstvo Krista Kralja.

Amen. Sveti Pio X., moli za mene.

(Ovdje spomeni svoju nakanu)

Ljubav prema hrvatskom rodu

Ljubav prema

hrvatskom rodu

vjeri i Bogu vodila

nas da dobijemo

slobodu.

Dobili smo slobodu.

Hrabro srce Hrvatsko

branilo je časno dom

i domovinu, tekli su potoci

nedužne krvi za slobodu

naše Hrvatske.

Kada vidiš kamen na kojem piše

da je ratnik pao i nema ga više.

Nemoj samo proći ko da ne postoji,

tu su hrabro pali prijatelji moji.

Za njih se pomoli, nek mi braća znaju

Heroji se nikad ne zaboravljaju.

Vječno im hvala

i slava i laka im Hrvatska

zemlja.

I jedna posvećena Slavoniji....

Što znači pravo štovanje Srca Isusova prema sv. Franji Saleškom?

Pravo štovanje Srca Isusova znači sadržati mir, ne tužiti se i biti radostan ako:

1. si nepoznat i ne obaziru se na Tebe
2. se misli da Te ne mogu ni za što upotrijebiti
3. te ne pitaju za mišljenje
4. nemaju povjerenje u Tebe
5. ti se daju najniži poslovi i posljednje mjesto
6. ti se samo rijetko kaže koja ljubazna riječ.

Izvor: misli Franje Saleškog (u znaku susreta)

Čistilišne muke, njihova priroda, njihova oštrina – Nauk teologa – Bellarmino – sv. Franjo Saleški – Strah i pouzdanje

U čistilištu, kao i u paklu, postoji dvostruka muka – muka gubitka i osjetna muka.

Muka gubitka sastoji se u tome da su na neko vrijeme lišeni gledanja Boga, koji je Vrhovno Dobro, blažena svrha za koju su naše duše stvorene, kao što su naše oči stvorene za svjetlo. Ova je moralna žeđ ta koja muči dušu. Osjetna muka, ili osjetna patnja, ista je kao ona koju mi osjećamo u svome tijelu. Njezina priroda nije određena de fide, ali opće je stajalište naučitelja da se sastoji od vatre i drugih vrsta patnji. Čistilišna je vatra, govore oci, ona paklena, o kojoj bogati proždrljivac kaže „Quia crucior in hac flamma“, “Trpim”, kaže, “veliku muku u ovom plamenu.”

Što se tiče oštrine ovih muka, budući da ih je nanijela Beskonačna Pravda, one su razmjerne prirodi, težini i broju počinjenih grijeha. On će dati svakome po djelima njegovim, svatko se mora osloboditi dugova za koje se nađe okrivljen pred Bogom.

Molitva svete Krunice

"Ne postoji ni jedan materijalni, duhovni, nacionalni ili međunarodni problem koji se putem molitve Krunice i naše žrtve ne bi mogao riješiti."

Blažena Djevica Marija, rekla sestri Luciji u Fatimi

"Krunica je oružje obrane i spasenja, koje nam je dala Marija, da ga koristimo protiv trikova đavolskog neprijatelja. 

Idite Gospi i uvijek molite krunicu! Budite duše molitve. Molitva potresa Božje srce, po njoj dobivate potrebne milosti."

sv.otac Pio, kapucin

"Pomoću krunice možemo svladati, pobijediti i uništiti sve sotonske sile. Spreman sam se odreći tolikih drugih vrijednih stvari, ali svete krunice nikada!"

sv. Ivan Bosco

ZABORAVLJENI KNJIŽEVNIK: Fra Lovro Šitović Iz Ljubuškog u priči intelekta, vjera i jezika

U 18. stoljeću u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini nema mnogo književnika. Jedino svjetlo podržavaju franjevci koji su poznavali potrebe svoga puka i na sve moguće načine pokušavali izvesti narod iz tame neznanja. Stoga je to razdoblje s pravom nazvano prosvjetiteljstvom.

Perom, jedinim jačim oružjem od turske i austrijske sablje, prozborili su fra Filip Grabovac Cvitom razgovora i fra Andrija Kačić Miošić Razgovorom ugodnim u Dalmaciji, te Antun Matija Relković Satirom u Slavoniji. U Bosni i Hercegovini istaknuto je djelovanje Tome Babića, Jerolima Filipovića i Filipa Lastrića. Svi su bili franjevci. Književna djela uglavnom su teološkog sadržaja, pisana su jezikom pučanstva, ikavskog, ijekavskog ili miješanog oblika. Susrećemo dva pisma: bosančicu i latinicu. U 18. stoljeću prevladala je latinica. Jednog franjevca, koji je svoj jezik nazvao hrvatskim, pjesnika koji je prvi propjevao narodu dragim desetercem, vrijedi posebno istaknuti. On je dijete ljubuškog kraja – fra Lovro Šitović ili, kako se često potpisivao, Laurentius de Gliubuschi.

Što je smisao ljudskog života?

Sveti Lovro Justinijani

(1381-1456)

Smisao ljudskog života je domoći se Božje mudrosti. Do nje se dolazi čistoćom srca jer samo oni koji su čista srca svuda vide divna Božja djela. Tko je čista srca ne zaustavlja se na površini i ne zaključuje samo po onome što oči vide i uši slušaju već proniče u dubinu i bit stvari. Površan čovjek čita slova Sv. Pisma no ne prodire u njezine dubine i smisao. Mudar čovjek čitajući Sv. Pismo osluškuje poruku koju mu Bog želi reći preko onoga što je pročitao. Da bi se u svemu moglo vidjeti Boga potrebno je iskustvo vjere, život, srce, potpuno pouzdanje i povjerenje u Boga.

Sveti Lovro je prvi mletački patrijarh. Rano je ostao bez oca. Njegova majka udovica sa 24 godine života i petero djece odgajala ih je najbolje kako je znala i mogla.

Prema tradiciji obitelji primio je i književnu naobrazbu. Njegovo najpoznatije djelo je Fasciculus amoris (Sveščić ljubavi).

Želja za užitkom i grubi materijalizam

Cilj je današnjeg čovjeka uživanje do iznemoglosti. Ljudi teže jedino za laganim i udobnim životom. Zato na jednoj strani neće da propuste ni jednog užitka, što im zemlja nudi, a na drugoj strani se klone i straše svake neprilike i teškoće. Put im do crkve postaje sve teži i teži. Služba Božja preduga. Svaki im je prigovor protiv crkve dobar. Kad netko spomene tradicionalni obred odmah biva crna ovca i pronalaze se razni izgovori samo kako bi se opravdala savjest umjesto da se prihvati ljepota drevne Mise. Nedjelja po podne služi samo zabavi. Građani su još gori. Oni jure već u subotu po podne na izlete i ostaju većinom bez nedjeljne sv. Mise. Čovjek postaje životinja, i ponosi se, čim je pao do većeg stupnja živine. Moda je postala izazovno besramna, drska, bez dostojanstva, bez srama i ukusa. A sve joj se klanja. Tako da su se počela i naša, nekad poštena sela, povoditi za gradom. Najstrašnije su pojave toga iživljavanja to što naše majke neće da imaju djece. Neće da se s djecom muče.

Treća fatimska tajna i upozorenje da predstoji strašna apostazija u Crkvi

Svi se svjedoci slažu

Ako je istina, kako se čini i kako vjeruju milijuni vjernika katolika i odgovornih osoba diljem svijeta da Treća tajna ne sadrži samo mračno viđenje „Biskupa odjevena u bijelo“ bez riječi pojašnjenja Gospe Fatimske kako bi se to viđenje trebalo tumačiti, koji bi to dijelovi Tajne nedostajali? Već smo pokušali dati odgovor na to pitanje. U ovome poglavlju dodat ćemo druge pojedinosti s time u svezi.

Svi se svjedoci slažu

Svjedočenje svakoga pojedinog svjedoka koji se sučelio s pitanjem Fatime slaže se oko jedne temeljne točke: dio Treće fatimske tajne koji nedostaje nagovještava strahovit gubitak vjere i stege kod ljudskoga dijela u Crkvi – ukratko, strašno otpadništvo. Iz praktičnih razloga prisjetit ćemo se ovdje nekih svjedočanstava koja smo već spominjali u četvrtome poglavlju:

Jao duši ne bude li Krist u njoj nastanjen!

Nekoć je Bog, ljut na Židove, predao Jeruzalem na ruglo njegovim neprijateljima, i Židovima su zagospodarili njegovi mrzitelji te nije bilo više ni blagdana ni prinosa.

Tako i ljut na dušu, zbog prekršaja zapovijedi, predade je neprijateljima, koji je zavedenu posve iznakaziše. Duša u kojoj nema Gospodina s anđelima koji Ga u njoj slave, ispunja se tminama grijeha, ružnim privrženostima i svakovrsnom sramotom. Jao takvoj duši, stan je zvjeradi!

Jao duši ako njome ne šeće Gospodin što glasom svojim goni iz nje zle duhovne zvijeri!

Jao duši ne bude li u njoj Krist nastanjen! Bit će ispunjena smradom zlih nagnuća i postat će stanom svih opačina.

Križem koji je prihvaćen dragovoljno i u duhu pokore iskorjenjuju se sva zla iz duše, trnje i drač zlih duhova. S njim se čupa ljulj grijeha i ognjem spaljuje.

Razmisli sad, kakav želiš da ti je kraj!

Sv. Makarije

Čudotvorna medaljica na smrtnoj postelji umiruće osobe (svjedočanstvo)

Pripovijeda časna i medicinska sestra: "Dužnost me pozvala k osobi koja je oboljela od obostrane upale pluća. Odmah sam uvidjela da mu je cijela obitelj daleko od vjere i Boga. Njegova supruga mi je rekla da je on želio da me pozovu, jer poznaje me iz viđenja, ali da moram činiti samo ono što je liječnik odredio, te da se ne smijem upuštati u pitanje vjere. Izrazito mi je naglasila da ne ulazim u područje vjere tijekom razgovora s oboljelim. Sasvim sam se predala brizi za tu oboljelu osobu. Međutim, njegovo stanje je bivalo sve teže. Nisam znala što mogu više učiniti. U subotu sam ga predala Gospi i njezinoj zaštiti. Usudila sam se upitati ga bi li mu smio doći svećenik kratko u posjet. Odgovorio mi je neka ga pozovem. Nažalost primio ga je veoma loše i čak ga je pogrdio. Kad sam ja došla, rekao mi je da ne želi svećenika, a ni sestre i neka se gubim. Unatoč toga, dolazila sam k njemu, iz poslušnosti prema svojoj poglavarici. Svaki put kad bih došla vrijeđao bi me, ali poslušnost i ljubav su me vodili dalje.