Sveta Marija Ana je kao djevojčica ostala bez roditelja i već tad je Bogu zavjetovala djevičanstvo. Živjela je kod kuće asketski život u molitvi. Blistala je čestitošću života, a ipak je u želji da ispašta više za grijehe drugih ljudi nego svoje, dragovoljnim trpljenjima i posebno čestim postovima trapila djevičansko tijelo, mučila oštrim pasom i do krvi krotila jakim bičevanjem. Bila je član Trećeg reda svetog Franje.
Natovarena teškim križem išla je od postaje do postaje patnika Isusa Krista proživljavajući bol Božanskoga Otkupitelja, i uzvraćajući ljubavlju za beskrajnu ljubav gorke je suze prolijevala.
Ležeći kadšto na tlu, kad što na golim daskama, ona je kratko uživala u snu jer veći dio noći je, klečeći na koljenima – uzdignuta duha i duše Bogu, provodila u usrdnim molitvama i razmišljanju o nebeskim stvarima.
Osobito u naše vrijeme ne shvaćamo ovu vrstu pokorničkog života kako treba, niti ga cijenimo kako treba, štoviše mnogi danas do toga malo drže ili preziru i posve zanemaruju.
Međutim, treba imati na pameti poslije Adamova pada, a i mi smo njim nasljedno okrnjeni i skloni privlačivosti mana, da nam je uopće svima potrebna pokora prema onoj: "Ako pokoru ne budete činili (ako se ne obratite budući da obraćenje i pokora idu zajedno), svi ćete jednako propasti."
Ništa nije potrebnije da spriječimo buntovne pokrete duše i da zdravom razumu podvrgnemo naravne nagone.
Sveta pokora i njezina kažnjavanja imaju zaista, ako su dragovoljno prihvaćena, neku nebesku slast koju ne mogu pružiti prolazna dobra.
To je vrlo često iskusila Ana Marija de Parédes. I kad je posebno potaknuta ljubavlju Božjom i ljubavlju prema bližnjima, kažnjavala žestoko samu sebe kako bi okajala grijehe drugih, tada bi izvan svojih osjetila u zanosu doživjela i nešto okusila od vječnog blaženstva. Tako oblikovana božanskom milošću i usavršena nije nastojala samo oko svoga spasenja već i ostalih koliko je mogla.
Darežljivo je olakšavala bijedu siromaha, ublažavala patnje bolesnih. Njegovala je urođenike Indijance i crnce. I kad su državne nevolje i teške nesreće kao potres i zarazne bolesti zastrašivale i mučile građane, što se nije moglo ljudskom moći pomoći, nastojala je ponizno isprositi milosrđe od Oca molitvom, pokorom i prikazujući svoj život.
Umrla je 24. svibnja u 31. godini života.
Iz govora pape Pija XII o svetoj Mariji Ani Parédes, djevica, III. reda svetog Franje
Oni koji pripadaju Kristu razapeli su svoje tijelo s njegovim strastima i požudama.
