Unutrašnjost katedrale sv. Salvatora
Fulda je grad u njemačkoj pokrajini Hessen, na rijeci Fuldi. Grad je administrativno sjedište istoimenog administrativnog okruga.
Razvoj Fulde neraskidivo je vezan uz benediktinsku opatiju Fulda (Kloster Fulda), koju je osnovao sv. Sturm - 744., učenik sv. Bonifacija, pokrštavatelja germanskih plemena. Opatija Fulda je bila izuzetno bitna u tom vremenu ranog kršćanstva, jer je služila kao rasadnik misionara koji su kasnije pratili vojske Karla Velikog i na taj način pokrstili poganske Sase.
Od samog početka protureformacije Fulda je dobila posebno značajnu ulogu, kao jedan od njemačkih katoličkih centara borbe protiv luteranske reformacije.
Sveti Bonifacije – apostol Njemačke (benediktinac, apostol, mučenik)
Bonifacijev misijski rad sastojat će se u tome da te već pokrštene Germane dovede do dubljih spoznaja kršćanskih istina i do pravoga života iz vjere. Za tu svrhu osnivao je na njemačkom tlu benediktinske opatije, iz kojih je onda ižaravala kršćanska uljudba i kršćanski život. Osnivao je i ženske samostane za benediktinke, pri čemu je imao naročitu pomoć od svete Liobe, žene hrabre i pune duha. Njoj Nijemci zahvaljuju prve početke višega odgoja za djevojke. Sve što je tada u Njemačkoj bilo učinjeno na području gospodarstva, graditeljstva, slikarstva, plastike, glazbe, književnosti, znanosti i odgoja, sve to bez izuzetka potječe iz benediktinskih samostana.
Najglasovitiji samostan što ga je na njemačkom tlu utemeljio sv. Bonifacije bio je u Fuldi.
To je bila njegova najomiljenija zadužbina, za koju je učinio sve što je znao i mogao. Posvetio ju je Presvetom Otkupitelju. U njoj je želio biti i pokopan.
Sve što je sv. Bonifacije učinio za Njemačku i za kršćanski Zapad uopće, bilo je u službi rimske Crkve i prvaka apostola sv. Petra.
Bonifacije je održao i u franačkoj Crkvi brojne biskupijske sinode koje su mnogo pridonijele da se pridiglo prilično palo ćudoređe, osobito među klerom.U proljeće g. 754. Bonifacije je opet otišao na sjever. Pratila su ga brojna redovnička subraća. Utaborili su se nedaleko od morske obale. Žetva je bila velika i bogata. Bonifacije je 5. lipnja očekivao novokrštenike za sakrament potvrde. Umjesto njih u tabor je provalila četa razbojnika i sve poubijala. Jedna očevitka, koja je umakla smrti, svjedoči kako je Bonifacije htio knjigom zaštititi glavu. Ta knjiga pokopana je s njime u Fuldi i još se i danas može vidjeti. To je codex od pergamene teološkog sadržaja, a na njemu se opažaju tragovi udarca mačem.
I tako je sv. Bonifacije svoju veliku i svestranu djelatnost zapečatio i vlastitom krvlju koja je postala sjeme novih kršćana i novoga procvata Crkve u germanskim zemljama. S pravom je rečeno da tajna njegove povijesne veličine ne leži u duševnoj genijalnosti, već u snazi nesebičnog služenja Crkvi i njezinoj vidljivoj glavi.
Nekoliko fotografija
Na fotografiji se vidi i kip svetoga Bonifacija
Glavna katedrala u Fuldi, posvećena sv. Salvatoru
Glavni Oltar u katedrali
Grob svetoga Bonifacija
Njemački poznatiji sveci su još i Albert Veliki (sv. Toma Akvinski je njegov najpoznatiji učenik), Sveti Bruno - osnivač kartuzijanskog reda, sveta Hildegarda iz Bingena - časna sestra, mističarka, papa Lav IX. koji se smatra za najvažnijeg njemačkog papu. Za vrijeme njegovog pontifikata došlo je do Istočnog raskola, 1054. godine. Karl Leisner je blaženik koji je zbog kritiziranja nacizma prošao koncentracijski logor, mučenik. Pokrenut je postupak za proglašenjem svetim.
