Đavao, ne djeluje uvijek direktno na misli. Progovara i kroz druge osobe te na taj način djeluje na misli.
„ Isus prozre pomisli njihove i reče: Zašto mislite zlo u srcima svojim? „ Mt. 9, 4
Danas je u Evanđelju obznanjeno kako je uzeti bio predstavljen Isusu Kristu kako bi ga mogao izliječiti. Gospodin nije izliječio samo njegovo tijelo, već i dušu te mu je rekao: „Utješi se, sinko, oprošteni su ti grijesi tvoji (redak 2).“ Čim su čuli te riječi, neki od pismoznanaca su rekli u svojim srcima: „Ovaj huli na Boga.“ No, naš Spasitelj im je ubrzo dao do znanja da vidi njihove zle misli, rekavši im: „Zašto mislite zlo u srcima svojim?“
Prionimo k temi našeg izlaganja.
Bog vidi najsakrivenije zle misli našeg srca; On ih vidi i kažnjava ih. Ljudski suci zabranjuju i kažnjavanju izvanjske zločine jer ljudi vide samo izvanjsko: „Ljudi gledaju na vanjštinu, a Gospod gleda na srce.“ (1 Knjiga o Kraljevima, 16, 7). Bog zabranjuje i kažnjava zle misli.
U prvoj točki (vidi ovdje) istražit ćemo kada su zle misli grešne, u drugoj točki veliku opasnost po pristanku na zle misli dok ćemo u trećoj točki predstaviti lijek protiv zlih misli.
Druga točka: velika opasnost zlih misli.
- Nužno je sa svim mjerama opreza čuvati se od svih zlih misli, koje su mrske Bogu. “Mrske su Gospodu osnove zlobne.” (Izreke 15, 26). Mrske su Gospodu jer, kako kaže sveti Tridentski koncil, zle misli, posebno misli protiv devete i desete zapovijedi, ponekad zadaju duši dublju ranu te su više opasnije nego izvanjski čini. ”Nonnunquam animam gravius sauciant, et periculosiora sunt iis quæ in manifesto admittuntur." (Sess. 14, de Pæna, pogl. 5.). Više je razloga zbog kojeg su opasnije; prvo, zato što je lakše učiniti grijeh mišlju nego činom. Prilika za vršenje grješnih čina često nema, no grijesi mišlju se čine bez prilika za grijeh. Kada duša okrene leđa Bogu, srce je stalno usmjereno na zlo, što uzrokuje užitak te time nadodaje grijeh na grijeh, bez granice. „Sve je mišljenje i htijenje srca njihova svejednako išlo samo na zlo.“ (Knjiga Postanka, 6, 5)
- Drugo, na času smrti grešni čini ne mogu se počiniti; no možemo biti krivci grijeha mišlju. Onaj koji je imao naviku pristanka na zle misli tokom života bit će u opasnosti pristanka na njih na času smrti jer tada su napasti đavla najjače. Đavao zna da ima malo vremena da zadobije dušu, stoga daje sve od sebe kako bi je priklonio na grijeh. „Đavao siđe k vama, imajući gnjev velik, jer zna da vremena malo ima.“ (Otkr. 12, 12). Kao što Surius kaže: kada je sv. Eleazar bio u opasnosti da umre, bio je toliko napastovan zlim mislima da je nakon svog oporavka rekao: „Oh! Kako je velika moć đavla na času smrti!“ Svetac je uspješno odupro napastima zato jer se za života navikao oduprijeti zlim mislima. Ali jadnog li čovjeka koji ima naviku pristanka na zle misli. Otac Segneri pripovijeda kako je neki grešnik tokom svog života pristajao na zle misli. Na smrtnom času učinio je iskrenu ispovijed svih svojih grijeha, te mu je uistinu bilo žao zbog njih. No, nakon smrti, ukazao se osobi i rekao da je proklet. Izjavio je da je njegova ispovijed bila valjana i da je Bog oprostio sve njegove grijehe. No, prije smrti, đavao mu je predstavio budućnost gdje u slučaju da se oporavi, bio bi veliki čin nezahvalnosti napustiti određenu ženu koja mu je bila veoma privržena. Odupro se prvoj napasti: druga je došla, koju je također odbio; no, nastavio je razmišljati o tome, počeo je biti napastovan treći put, podlegao je napasti i stoga je bio izgubljen. (Nastavlja se....) Izvor
