Sveti kapucin iz Italije, o. Pio, vrlo je dobro znao koliko je primanje sakramenata bitno za vjerski život.
On je vršio samo jedan apostolat i po tome je bio poznat po cijelom svijetu. Bio je to apostolat dobre ispovijedi. Mnoge je duše učinio sretnima u tom sakramentu. Istina, i danas se, u nekim krajevima, još uvijek mnogo ispovijeda, "Ali malo ima dobrih ispovijedi"!
Jedna gospođa koja je u ispovijedi bila vođena Božjom milošću i riječima ispovjednika, spoznala je kako 10 godina nije dobro ispovjeđena jer je kroz te godina vukla sa sobom teški smrtni grijeh, svjedoči:" Posljedica moga susreta s ocem Pijem bila je ta da sam ponovila sve svoje ispovijedi i obećala da ću promijeniti svoj život. U moju dušu se naselio blaženi mir." - izjavila je ta žena kasnije.
Za nas je poučno da joj je Gospodin udijelio taj mir posredovanjem jednoga svećenika, svoga sluge, u ispovjedaonici.
Najbolji način da se pripremimo za dolazak Gospodina je dobro učinjen ispit savjesti, valjana skrušena ispovijed, za grijehe se iskreno pokajati i izreći ih po vrsti i broju ukoliko imamo teške grijehe, čvrsta odluka da ne griješim više, pokora, zadovoljština, promjena života.
Bitna forma su riječi koje izgovara svećenik: "I ja te odrješujem od grijeha tvojih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga." Nužne za valjanost sakramenta ispovijedi. (Ordo Paenitantiae, Praenotanda, 19.)
Za izvor se koristila i knjiga Doživljena vjera, N.Pavičić
