Naša sreća se sastoji u uživanju Boga. U tome je sve dobro, bez trunke zla. Da bi to postigli potrebna nam je odlučna volja.
Sveti Pavao je bio uznesen u raj. Kad je došao k sebi, neprestano je ponavljao svojim učenicima: „Oko nije vidjelo, uho nije čulo, ljudski jezik ne može izreći ono što sam vidio i kušao u raju.“
Izvanredna uzvišenost mjesta, ugodnost zajedništva, gledanje Boga, slava tjelesa i savršenost sviju dobara, kojih je ondje najveće obilje su pojedine slike za raj. Tamo je sve dobro bez sjene zla. Na zemlji dobra su pomiješana sa zlom. Ako smo i sretni, nismo posve ili apsolutno. Radost na zemlji je prolazna. Kako god život bio dug, završit će. Eto, trna koji bode! U raju nema smrti, vječno je blaženstvo.
Razmotri ljepotu raja koju ni jedan jezik ne može opisati. Bog je odredio da raj bude mjesto boravišta Njegove slave, palača Njegova veličanstva, boravište Njegovih izabranika.
Raj treba postići, a postiže ga se snagom volje. Potrebno je odlučno presjeći svaku zapreku, koja nas drži daleko od Boga ili nam je pogibelj, da izgubimo raj, pa bila to i najbliža prijateljstva, najskupocjenije stvari ili duboko ukorijenjene navike. Vršenje Božjeg zakona (također i nauka), obogaćenog krepostima nam je putokaz za raj.
Sveti Ivan u knjizi Otkrivenja tvrdi da ih je tako mnogo u raju te ih nije moguće izbrojiti. Sveti Dionizije tvrdi da postoji toliko mnoštvo anđela da njihov broj nadmašuje broj sviju materijalnih stvari što postoje na zemlji.
Njega slijedi veliki Toma koji je mišljenja da slavni nebeski duhovi svojim brojem nadmašuju sve materijalne stvari što ih svijet u sebi skriva, kao što svemir neizmjernošću svojih dijelova nadmašuje Zemlju koja je, kad se usporedi sa svemirom, malena kao kakva točkica. Može li se nešto divnije zamisliti? Kad se ovo dobro vagne dovoljno je da zanese osjetila sviju ljudi i da ih svojom snažnom divotom izbezumi.
Što reći o promatranju ovoga neshvatljivog broja divnih i svijetlih duhova i o gledanju njihove svekolike službe i savršenstva?
Anđeli raznose vijesti, arkanđeli služe, poglavarstva pobjedonosno kliču, vlasti uzvikuju, gospodstva vladaju, sile blistaju, prijestolja plamte, kerubini sjaje, serafini ljubavlju gore i svi jednodušno Boga veličaju. (Devet je korova Anđela).
Ako je prijateljevanje s dobrima tako slatko i ugodno, kako će istom ugodno i slatko biti u društvu tolikoga mnoštva svetaca? Kako će biti veliko: družiti se s apostolima, razgovarati s prorocima, boraviti s mučenicima?
Što će značiti uživanje u društvu i nazočnosti Onoga kojega veličaju jutarnje zvijezde, čijoj se ljepoti divi sunce i mjesec, pred kim na koljena padaju anđeli i pred kim svi nebeski duhovi padaju ničice?
Što reći o promatranju Onoga koji, premda je najjednostavniji, posjeduje savršenstva sviju stvari?
Ako je bilo nešto veliko vidjeti i slušati kralja Salamona da je kraljica Sabe, iz dalekih krajeva privučena njegovom mudrošću, rekla: "Blago tvojim ljudima i tvojim slugama, koji stoje pred tobom i slušaju tvoju mudrost!"(2 Ljet 9,7), što će istom značiti promatranje onoga pravog Salamona i uživanje vječne mudrosti beskrajnoga veličanstva, neocjenjive ljepote, beskrajne dobrote i čega još ima, i sve to uživati kroz svu vječnost? U ovome je bitna slava svetaca, to je konačna svrha i središte sviju naših želja.
Proslavljena tjelesa će se odlikovati s oštroumljem, pokretljivošću, bestrpnošću i sjajem. Sjaj će im biti tolik da će svaki izabranik, prema Kristovu svjedočanstvu, u kraljevstvu Očevu sjati poput sunca. Ako naše sunce cijeli ovaj svijet svojim sjajem razveseljuje i osvjetljuje, kako će istom sjati tolika presjajna sunca koja će ondje sjati?
Ondje će vladati zdravlje bez bolesti, sloboda bez nasilja, ljepota bez rugobe, besmrtnost bez truleži, obilje bez nestašice, sigurnost bez straha, znanje bez zablude, izobilje bez žalosti, radost bez tuge, čast bez protuslovlja. Ondje će, kako veli sv.Augustin, biti slava i nitko ondje neće biti zabunom čašćen ni laskanjem. Onamo neće biti pušten nitko osim dostojnih. Ondje vlada pravi mir i nitko neće trpjeti ništa nepovoljno ni od samoga sebe ni od drugoga.
"Bit ću njihov Bog, a oni će biti moj narod"(Ezek 37,23; 2 Kor 6,16).
Prebivalište blaženika će biti, ako gledaš na prostor, veoma prostrano; gledaš li na ures, bit će najdivnije; a gledaš li na sjaj, bit će najblistavije. Društvo će biti najbolje.
O, nebeski grade, sigurno prebivalište, svim ugodnostima bogati kraju! Tu narod ne mrmlja, građani su miroljubivi, ljudi nemaju nikakvih potreba.
Kada će doći taj dan, kada ću napustiti ovu smrtnost, kada ću, Gospodine, doći i pokazati se pred Tvojim licem?
Izvor: Sveti Petar Alkantarski (duhovnik svete Terezije Avilske, crkvene naučiteljice), O molitvi i razmatranju
Mons Luigi Chiavarino, Le meditazioni sulle ultime realta
