Na pitanje tko je vrijedan stanovati na svetom mjestu, odgovara sveti psalmist David.
On donosi 10 uvjeta, koji se traže od onoga, koji zalazi u sveto mjesto. Dijeli ih na općenite i posebne.
Općeniti uvjeti su:
- ne činiti zlo
- činiti dobro
Posebni uvjeti su:
- govoriti istinu i ne kleveći (govoriti laž o drugome)
- ne činiti drugome zla
- ne sramotiti bližnjega
- daleko stajati od društva opakih
- štovati dobre
- održati zadanu riječ
- ne davati novac na dobit
- ne primiti mita
Tko tako radi, potvrđuje psalmist, biti će dostojan stajati na svetom mjestu i bit će do vijeka čestit.
Psalmus David 15 (14)
Domine, quis habitabit in tabernaculo tuo?
Aut quis requiescet in monte sancto tuo?
Qui ingreditur sine macula: et operatur justitiam:
Qui loquitur veritatem in corde suo: qui non
egit dolumin lingua sua:
Nec fecit proximo suo malum: et opprobrium
non accepit adversus proximos suos.
Ad nihilum deductus est in conspectu ejus malignus:
timentes autem Dominum glorificat:
Qui jurat proximo suo, et non decipit:
qui pecuniam suam non dedit ad usuram, et munera super
innocentem non accepit.
Qui facit haec: non movebitur in aeternum.
Psalam Davidov 15 (14)
Gospode, tko će prebivati u šatoru Tvojem?
Ili tko će počivati na gori svetoj Tvojoj?
Tko živi bez mane i djeluje pravedno.
Tko govori istinu u srcu svojem; i jezikom svojim
ne radi himbeno.
Tko ne čini zla iskrnjemu svojemu: i ne odobrava
poruge na bližnje svoje.
Na ništa je sveden u očima njegovim zlobnik;
a one, koji se boje Gospoda, poštuje.
Tko se zakune iskrnjemu svojemu, i ne prevari;
tko ne daje novca svojega na kamatu, i ne prima mita
protiv pravoga.
Tko radi ovo; ne će posrnuti do vijeka.
Parafraza pojedinih redaka
Šator i sveta gora dva su sinonima za oznaku jedne te iste stvari, izraelske svetinje. Bog je sama svetost i veličanstvo neusporedivo, shvatljivo je zašto psalmist pita tko smije tamo ulaziti i tu stanovati.
"Tko hodi bez mane" – tko ne griješi. "Tko tvori pravdu" – tko čini dobro. Pravda (justitia) se ne uzima ovdje kao posebna krepost već kao skup svih kreposti. "Govori istinu" – misli pravo i dobro u svojoj pameti. Srce je sijelo mišljenja jer iz srca izlaze zle misli, ubistva, preljubi, bludništva, krađe, lažna svjedočanstva, hule na Boga.
"Tko ne čini zla iskrnjemu svojemu; i ne odobrava poruge na bližnje svoje." Smisao je cijelog retka: tko ne vrijeđa bližnjega svojega ni riječju ni djelom.
"Ne će posrnuti" – biti će stalan na putu kreposti, te po tom čestit na vijeke.
Tipično i mistično tumačenje
Sveti Oci općenito, a ostali katolički egzegete u velikom broju, pod šatorom i pod svetom gorom sionskom razumijevaju nebo. Prema tome shvaćanju tumače psalam. Sveti Ivan u Objavljenju 21 ističe:"Tko hoće ući u nebo, taj mora osobitim načinom, da ispuni ono, što spominje psalmista u ovom psalmu; tko to ispuni biti će zauvijek sretan, jer će se naći u nebu, gdje neba više pogibelji pada, i gdje nema više suza ni plača ni gladi ni žeđe."
Mistično tumačenje
Pod šatorom i svetom gorom u mističnom smislu može se smatrati redovnički samostan. (komentar: koliko je danas takvih samostana u kojima se tako živi? Čini se ne baš čestima. Uglavnom su to oni u kojima još uvijek žive tradicionalne elemente s jakom disciplinom ili posve tradicionalni samostani.)
To je uistinu sveto obitavalište, gdje se kao u starozavjetnom šatoru prinose Bogu žrtve (redovnički zavjeti). Čist i sveti život mora provoditi onaj, koji u samostan uđe. Mora težiti k višemu savršenstvu, nego li obični vjernik. Blago svakome onome, koji se u samostanu vlada prema pravilima Reda: on ne će posrnuti do vijeka. Biti će zauvijek blažen.
Liturgijska poraba
Na blagdan svih Svetih
Sveci su se trudili živjeti bez mane, a kad bi sagriješili činili bi pokoru i tvorili pravdu. Bili su puni ljubavi i samilosti. Nisu nikome činili zla, nego samo dobro. Bili su revni poslenici u vinogradu Gospodnjemu i kao takvi zavrijedili su, da odmore na sv. gori Božjoj, na nebesima.
Može se koristiti još na Veliku Subotu, u oficiju (časoslovu) za jednog ili više mučenika, na misi u Korizmi ili u oficiju Ispovjednikâ.
Praktično upotrebljavanje
Svakome ovaj psalam pruža zgodno gradivo za razmatranje i ispitivanje savjesti. Svećenici ga mogu koristiti za propovijed.
Uvod: Nebo i u njemu slava svih Svetih, koji su prije bili na zemlji kao i mi. Kako su sveci došli u nebo? Izbjegavajući grijeh i čineći dobro.
Mnogi sveci bili su cijelog života bez ovećeg grijeha, np. sv. Ivan Krstitelj, sv. Antun Padovanski...
Drugi su doduše iz početka bili grješnici, ali su kasnije pokoru činili, np. Marija Magdalena, sv. Pavao, sv. Augustin itd.
Njihova krepost nije bila prekrivena taštom slavom ljudskom ili vlastitim interesom zaražena, nego su istinito bogu služili. Primjer: Apostoli i mučenici koji su to krvlju platili.
Sve svjetovno smatrali su za ništa, pače su prezirali svijet i sve njegove udobnosti. Primjer su pustinjaci.
Nisu gramzili za bogatstvom niti su gomilali novac, nego su u siromaštvu slijedili siromašnog Spasitelja. Primjer je sveti Franjo Asiški.
Svega su sebe Bogu posvetili. Primjer su svete djevice.
Bili su siromašni duhom, miroljubivi.
Praktični zaključak: slijedimo Svece, pa ćemo i mi doći k njima u nebo.
Psalmi Davidovi, svezak I.
