Spas duše je od najveće važnosti. Ako spasimo dušu, sve je spašeno. Ako je izgubimo sve je zauvijek izgubljeno! (Sv. Aleksandar Veliki)
Mnogi se zavaravaju bogatstvom, bučnim zabavama, gozbama i drugim svjetovnim stvarima. Nažalost povode se za varkom, ali će ostati prevareni. Dva trenutka su najsigurnija u Tvom životu. Sad i trenutak prelaska u vječnost. Smrt ili prijelaz u vječnost će se dogoditi, a da ne znaš ni dan, ni mjesto ni stanje u kojem će te zadesiti.
Gospodin Ti govori: "Još noćas se može tražiti Tvoja duša... Bdij!"
Imaš samo jednu dušu. Dolazi čas kad ćeš polagati račune za svoj život.
U tom gorkom času smrti nećeš se morati odvojiti samo od stvari sadašnjega života, koje si volio, nego ćeš doživjeti razdvajanje duše od tijela.
Gdje će se tvoja duša naći? Posve je neizvjesno... Ova misao strahovito muči dušu koja umire. Spoznaja da postoje dvije mogućnosti: vječna slava ili vječna muka. Duša biva svjesna da je blizu i jednom i drugom, ne zna što će joj zapravo pasti u dio - blagoslov ili vječna propast!
Ovu tjeskobu, slijedit će ništa manja tjeskoba, a to je što će morati položiti račun vrhovnom Sucu pred kojim su se strašili i ljudi najsvetijega i najneporočnijega života.
Jednog su pustinjaka pitali njegovi učenici, opazivši ga kako plače i dršće, boji li se smrti, on im je odgovorio: "Zaista, sinovi, ovaj strah što vidite da me je sada obuzeo nije me napuštao otkako sam postao monahom." (Simeon Metaph, in vita eius, Tom IV apud Surium).
Tada ćeš se početi sjećati sviju grijeha dotadašnjeg života. Oni će biti kao naoružana vojska koja će te htjeti uništiti. Opačine veće od ostalih grijeha, koje su ti priuštile veću nasladu, neprestano će ti se kovitlati pred očima, strahovito mučiti i bacati u veliki očaj s obzirom na spasenje.
Sjećanje na prijašnje uživanje, koje ti se nekoć činilo veoma ugodnim, u tom času će ti biti veoma gorke. Zato s punim pravom kaže Mudrac: "Ne gledaj na vino, kad rujno iskri, kad se u čaši svjetlucavo prelijeva: pije se tako glatko, a na kraju ujeda kao zmija i žaca kao ljuta gujica" (Izr 23,31-32).
Takva je ona čaša što ju je neprijatelj ljudskoga roda otrovao svojim otrovom te je pruža ljubiteljima svijeta da je ispiju; takav se napitak nalazi u izvana pozlaćenoj babilonskoj čaši.
Opak čovjek samoga će sebe naričući oplakivati. O, bijedna li nesretna mene, koji sam sve do sada živio u tolikim neurednostima i stupao tako štetnim stazama, kakva li me čeka sudbina!
Ako sveti Pavao tvrdi da će čovjek žeti ono što je sijao (Gal 6,8), kakav onda drugi plod mogu očekivati ja koji nisam ničemu toliko pozornosti posvećivao kao što sam posvećivao tjelesnim djelima? Ako sveti Ivan kaže da ništa nečisto neće ući u nebeski Grad, koji je popločen najčišćim zlatom, kakav onda dio u njemu mogu očekivati ja koji sam okaljan svakovrsnim tjelesnim uživanjem?
Posljednja pomoć kojima se čovjeku na umoru može priteći u pomoć su sakramenti sv.Crkve. To su bolesničko pomazanje, ispovijed, pričest.
Tad će ti se pojaviti žarka želja da si kojom srećom provodio neporočni život i htjenje provoditi strogi život kad bi samo malo dulje mogao živjeti. Težina bolesti i smrtne muke biti će toliko jake da ti neće dopustiti ni da svoje misli usmjeriš prema Bogu.
Nakon ovoga razmotri i znakove posljednje bolesti koji prethode smrti i koji najavljuju da je blizu svršetak. Ti znakovi su zaista užasni i u nazočnima razbuđuju veliki strah.
Glas oslabi, noge zamiru, koljena se hlade, nos se uvuče, oči upadnu, lice izblijedi, jezik više ne vrši svoju službu, a kod nekih borba duše, koja napušta tijelo, pomućuje sva osjetila i ostavlja ih posve bez životne snage.
Duševne muke su daleko teže. Duša se nalazi u velikoj borbi i samrtnoj muci, kako zbog straha, s obzirom na spasenje, tako i zbog polaganja računa koji će se od nje doskora zahtijevati o djelima cijeloga dotadašnjega života. Tada će napokon trpjeti i zato što svoje tijelo ljubi samo naravnom ljubavlju te se od njega bez velika bola i tjeskobe ne može odijeliti, naročito zato što strahuje ne znajući što će s njom biti.
Na kraju ostaju samo dva puta:
- jedan, kojim ćeš tijelo ispratiti do groba
- drugi, na kojem ćeš slijediti dušu dok ne bude izrečena presuda i tako ćeš promatrati odlazak njih oboje.
Gledaj, što će se dogoditi s tijelom koje je lišeno duše. O, kako se domaći žure da bi se mrtvo tijelo što prije obuklo u najljepše odijelo i iznijelo iz kuće. S kako svečanim obredom se nosi do groba, kako se svi raspituju i zanimaju za pokojnika, slušaj žalobno pjevanje Crkve kada se spušta u grob i zatrpava zemljom. Pogledaj, osim toga, suze prijatelja i znanaca što ih nad pokojnikom prolijevaju. Napokon, da sve izreknem jednom riječju: sve što se običaje izvršiti prema pokojniku, dokle god tijelo ne bude sahranjeno u zemlju, s njim će zajedno u vječnom zaboravu biti pokopana i uspomena na njega.
Kada se tijelo nakon svega ovoga ostavi u zemlji, slijedi dušu, koja je pošla u do sada nepoznat joj kraj, gdje će se postaviti pred sud vrhovnoga suca.
Predstavi sebi da si nazočan ovom suđenju. U najdubljoj šutnji i s najvećom pozornošću naokolo stoje svi nebeski stanovnici i gledaju kakav će biti ishod suđenja i kakva presuda. Ovdje će se ponoviti strog obračun sviju primitaka i sviju izdataka. Trebat će položiti račun o životu, obitelji, dobrima, o božanskim nadahnućima, o dobro upotrjebljenim sredstvima i prigodama i, napokon, o krvi Isusa Krista i primanju sakramenata. I konačno će i ovoj duši, a i tebi u tvoj čas biti izrečena presuda prema onome kako se položi račun o primicima.
O, veliki, svesilni Bože, koji si nas osudio na smrt, smiluj nam se! Izbavi nas od nagle i nepripravne smrti i molimo Te milost da se možemo obratiti i pripremiti te Tebi vječno hvale pjevati.
Izvor: Sveti Petar Alkantarski (duhovnik svete Terezije Avilske, crkvene naučiteljice), O molitvi i razmatranju
Mons Luigi Chiavarino, Le meditazioni sulle ultime realta
