"Slijediti Gospodina je zahtjevno. Pogledajmo apostole, uglavnom svi su položili svoj život završivši mučeničkom smrću. Posvjedočili su na taj način svoju ljubav prema Bogu. To je najradikalniji način. Isus je održao svoje obećanje i priznao se onda njihovim pred svojim nebeskim Ocem. Mnogi sveci su svoj život položili završivši mučeničkom smrću. Potrebno je braniti na taj način Isusovu istinu, ono što nam je On donio. Potrebno je na taj način pokazati ljubav prema njemu jer ljubav je Bog. Ljubav nije samo željeti nekome dobro već prije svega željeti da se ispuni Božji plan i naum na osobi. To je ljubav. Danas više nego ikad potrebna je radikalnost.
Mučeništvo
Je li mučeništvo autodistrukcija vlastitog života? Nije! Je li to potpuno uništenje vlastitog života i svega onoga što smo gradili kroz svoj život? Nije!
Mučeništvo je kruna i vrhunac ljubavi! To je najveći dokaz naše ljubavi prema Bogu! Najdublji stupanj nasljedovanja Isusa Krista raspetoga. Najveći je izraz da smo Isusovi i da naše srce pripada Njemu.
Općenito svjedočenja ljubavi i vjere u našim životima je drastično malo. Čega smo često svjedoci? Svjedoci smo, nažalost toga, da kršćani vrlo lako postižu nastojanja oko svoje vanjštine.
Ali ono bitno, promijeniti srce, dopustiti Bogu da se nastani u srcu i to ne Bog onakav kakvog ja zamišljam već Bog kojeg sam upoznao po Njegovoj objavi, toga je jako malo.
Kako nam se Bog objavio? Po svojoj Riječi i Apostolskoj predaji. To propuštamo i oko toga se jako slabo trudimo, a upravo to traži poništenje osobnog ega, da ne živim više ja, da zaboravim sebe, da nestanem ja kako bi Bog mogao zaživjeti u mojem srcu.
Prava ljubav je sebedarje, otkidanje od sebe, žrtvovanje sebe radi Boga i bližnjega. Mučeništvo je onda kruna, svjedočenje ove prave, požrtvovane, sebedarne ljubavi prema Bogu i prema bližnjemu.
Što nam Bog želi reći poslanjem mučenika?
Bog nam želi reći da smo pozvani na put svetosti. Na put rasta u pravoj i savršenoj ljubavi. Ljubavi u kojoj osoba ne gleda na sebe već je požrtvovana i sebedarna. Što je put svetosti? To je put suradnje s Bogom. Čovjek kao grješno biće koje često pada, koje je slabo, koji često okrene leđa svojem Stvoritelju i Spasitelju, ali čovjek je pozvan da krene na ovaj put suradnje s Bogom i da surađujući s Bogom, otvarajući mu svoje srce i dopuštajući mu da ga Bog mijenja da postane požrtvovan, sebedaran i dođe do svetosti.
Svetost je savršena suradnja u ovome životu s Bogom i onda nastavak života te savršene ljubavi u vječnosti. Tako se osoba priprema, ako je potrebno da i život svoj položi za Boga.
Svi smo pozvani na to mučeništvo. Na svakodnevno umiranje svome egu, svojoj sebičnosti, egoizmu i da svaki dan svojim djelima, molitvom i nastojanjima tako činimo da sve više ljubimo Boga i bližnje. Da sve činimo u požrtvovnoj ljubavi i tako živimo ovaj život.
Ako dođe do toga da ćemo morati birati između vjere i odanosti Bogu i života, srce koje je predano Bogu i koje ljubi Boga uvijek bi trebalo odabrati vjeru, povjerenje i odanost Bogu.
Mučenici su svjedoci tome da je smisao ovoga života ne samo ovaj prolazni život već smisao ovoga života doći jedinom i pravom Bogu.
Besmisleno bi bilo dati i žrtvovati život, ako poslije ovoga života nema ničega. Smrt je prolaz. Stanje kroz koje moramo proći, a duša koja ljubi Boga i koja mu je vjerna, odana, smrt će joj biti samo prolaz u puninu života i ljubavi prema Bogu.
Odazovimo se na put svetosti i savršene ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Živimo u prisutnosti Božjoj i primajmo sve iz Njegove ruke i dobro i zlo, a budimo vjerni i odani. Ne živimo lažno kršćanstvo i ne uznosimo se „mi katolici, mi katolici“, a gledamo što će drugi reći i ne živimo ono na što smo pozvani. Onoliko koliko je Bog u meni to je vrijednost. Onoliko koliko sam ja pred Bogom u istini, raskajanoj ljubavi to sam ja. Koliko je ljubavi i kreposti u mom srcu to je vrijednost, tu je Bog, a sve drugo je lažno i neistinito. Amen“
Vlč. Josip. H.
