Kršćaninu je potrebno da razvija u sebi strah Božji i mržnju na grijeh.
Nakon smrti čeka nas sud. On je neizbježan. Bit će strog i posve pravedan. Presuda je neopoziva.
Sud će biti strog tako da će u dušama pravednika tražiti najmanje krivnje. Ispitat će i najsvetije duše sa svom strogošću. Prodrijet će u sve njihove tajne namjere i iznijeti sve na svjetlo dana. Tada će sve odvagnuti prema svojoj strogoj pravdi: djela, misli i najnedužnije riječi. Presuda je neopoziva- raj, čistilište ili pakao koji je vječan. Biti proklet od Boga! Kakva strašna sudbina!
Isus želi da se spasiš, a ti? Sad to biraš svojim djelovanjem.
Strašan će biti onaj dan u kojem će pasti odluka o svim prijepornim stvarima Adamovih sinova. Bit će dokrajčene sve parnice našega života, a što o njima za svu vječnost treba odlučiti, javno će se pred očima i u nazočnosti cijeloga svijeta proglasiti.
Koji će znakovi prethoditi ovome danu?
Spasitelj kaže: "Biti će znakovi na suncu, mjesecu i zvijezdama". I svi će nebeski i zemaljski stvorovi kad spoznaju da im se približio svršetak, početi drhtati i tresti se.
Ljudi će od smrti za nokat rastavljeni, kad začuju užasnu huku mora, kad budu gledali kako se strahovito pjeni, kako se prelijeva i propinje, umirati od straha. Kad u svemu ovome ugledaju bijedu i nevolju, što ih ovi znakovi najavljuju i njima svijetu prijete, takvim će strahom i užasom biti obuzeti da će kao bez duše blijedi, bez glasa, bez ljudskog izgleda ovamo-onamo lutati mrtvi prije nego što umru. Strahujući pred svojom osudom, sami sebe svojom uobraziljom odmjeravaju kazne.
Svaki će od njih pod utjecajem velikog straha biti za sebe toliko zabrinut da se za druge – za roditelje, muževe, žene, prijatelje – uopće neće brinuti niti će na njih misliti.
Zamisli onu sveopću ognjenu poplavu koja će ovome sudu prethoditi, strahoviti zvuk one trublje u koju će puhati jedan od Arkanđela. Tim zvukom će svi narodi svijeta biti pozvani da se na jednom mjestu postave pred Božji sud. Zamisli, uzvišeno dostojanstvo kojim će vrhovni sudac živih i mrtvih predsjedati ovome sudu.
Sudac će od svakog pojedinca tražiti točan i strog račun. "Ako bi se tkogod htio preti s njime, odvratio mu ne bi ni jednom od tisuću" (Job 9,3).
Što će biti od čovjeka kada Bog počne s njime postupati prema oštrini svoje pravednosti? Kada mu iznutra savjest progovori: "O, ti nevaljali čovječe, čime si me smatrao? Zbog čega si se, prezrevši me po najvećoj opačini, pridružio mojim neprijateljima? Na svoju sam te sliku i priliku stvorio, svjetlom vjere sam te prosvijetlio, od prvih sam te godina prožeo vjerom, vlastitom krvlju sam te otkupio, poradi tebe sam postio, bdio, molio, podnosio napore putovanja, krvlju sam se znojio i mnogo drugih nevolja u ovome životu sam podnio. Iz ljubavi prema tebi sam podnosio progonstva, nepravde, poruge, prezir, psovanje, muke i napokon sam križ. Svjedoče to ovi čavli, ove rane koje vidiš na mojim rukama i nogama. Svjedoci su mi nebo i zemlja, koji su promatrali moju muku. Kako si postupao sa svojom dušom koju sam uz cijenu svoje dragocjene krvi otkupio?
O, zmijski rode, zašto si se radije opredijelio da služiš mojem neprijatelju s velikim naporom i bolom, a da ne služiš meni, svom Stvoritelju i Otkupitelju s ugodnošću i nasladom? Češće sam Te pozivao, a ti se nisi htio odazvati mojim pozivima. Kucao sam na vrata tvoga srca i odbio si mi otvoriti. Raširio sam svoje ruke na križu i nisi za to mario, prezreo si sve savjete, obećanja i moje prijetnje. Proglasite, dakle, sada, anđeli, presudu i budite suci između mene i mog vinograda: "Što još mogoh učiniti za svoj vinograd, a da nisam učinio?" (Iz 5,4).
Što će tada odgovoriti pokvarenjaci i ismjehivači božanskih stvari; što oni koji su izrugivali krepost, koji su točnije obdržavali zakone ovoga svijeta negoli božanske, koji su svoje uši zatvarali pred Božjim glasovima, koji su prezirali božanska nadahnuća, koji su se buntovno odnosili prema Božjim zapovijedima i za njegova se dobročinstva pokazali nezahvalnima? Što će reći oni koji su mislili da Bog o ljudskim stvarima ne vodi nikakvu brigu? Što će reći oni koji su umjesto zakona i pravila slijedili svoje strasti, naslade i lagodnosti?
Izaija kaže: "Što ćete učiniti u onaj dan kazne, kad izdaleka propast dođe? Kome ćete se za pomoć uteći? Gdje ostaviti blago svoje, da se ne morate među roblje pognuti, pasti među poklanima?"
(Iz 10, 3-4)
Razmatraj sadržaj užasne presude kojom će vrhovni Sudac, kad završi suđenje, nemilice ošinuti sve bezbožnike. Nju će izreći tako užasnim glasom da će, kad je bude izgovarao, gromovito odzvanjati u ušima sviju nazočnih.
Izaija kaže: "Usne su mu pune jarosti, jezik mu oganj što proždire" (Iz 30,27).
Koji plamen može tako žeći kao što su ove riječi:"Idite od mene, prokleti, u oganj vječni, što je pripravljen đavlu i anđelima njegovim." (Mt 25,41).
Svaka pojedina riječ ove presude je puna užasna bola. Ta tko može shvatiti kakav je to rastanak, kakvo prokletstvo, kakav oganj, kakvo društvo, kakva je napokon ona vječnost koja će ovom presudom biti dosuđena bezbožniku.
Izvor: Sveti Petar Alkantarski (duhovnik svete Terezije Avilske, crkvene naučiteljice), O molitvi i razmatranju
Mons Luigi Chiavarino, Le meditazioni sulle ultime realta
